Wednesday, 28 August 2013

ROAR....



Danas sam otišla na sat vremena edukacije oko nekog posla za koji sam se prijavila pri univerzitetu. Trebalo je da se pridružim 2gog i 3ćeg septembra da radim na Open University Day i da poželim dobrodošlicu NOVIM studentim sa nasmejanim licem i sa pozitivnim stavovima o "VISOKOM" obrazovanju. Trebalo je da obučem majcu na kojoj piše I AM A STRATHCLYDE STUDENT i da vodim kampus ture iz zgrade inžinjerstva pa po ostatku kampusu.

I dok je žena koja je vodila sastanak opisivala sve dužnosti i obaveze,  u mojoj glavi mi se javila slika MENE sa tom MAJCOM kako TREBA da se smešim toj omladini i da im pričam NEŠTO pozitivno o "visokom" obrazovanju...

i kako je slika postajala jača tako mi se Duša i Srce moje stezalo sve više... jer... uprkos činjenici da mi TREBAJU novci činjenica da ću raditi nešto ŠTO NEMA SMISLA  mi je odzvanjala celim Bićem kao izdaja same sebe... činjenica da treba da hvalim sistem koji više ne služi nikakvoj evoluciji ljudske svesti me je bukvalno fizički krenula gušiti... jer NE MOGU DA LAŽEM SEBE i da podvaljujem izgovore...

 a pošto sam to činila veći deo života i igrala socijalno prihvatljive uloge "odličnog" studenta koji "prati" pravila nikada ne pitajući ZAŠTO i kako će ovo nešto biti primenljivo na MOJ ŽIVOT, shvatila sam da više ne mogu da ĆUTIM i da HODAM i RADIM stvari koje nemaju smisla...

Tako da je ovo bio odličan trenutak za moj LION ROAR...


Kako se sastanak približio kraju ostala sam poslednja jer sam NEKAKO htela da kažem da ja to ne mogu da radim.... međutim izmucala sam nešto kako nemam pozitivan stav toliko pa ću možda NEŠTO uspeti da smislim i pokupila majcu i krenula nazad kući... ali posle minut....

Stala sam tako u hodniku....
i upitala sebe ISKRENO da li ja to ŽELIM da radim BEZ obzira na novčanu situaciju i SVE...
okrenula sam se, vratila do dotične žene koja sada misli da sam kompletan idiot ... stala sam ispred nje onako u muku i vratila majcu i rekla da ne mogu to da radim....

Možda sam idiot, extremista šta god....
Ali prava promena društva kreće od individue.....
A ako JA koja je svesna toga se ne krećem u smeru SVOJIH ISKRENIH akcija....
kako onda mogu da očekujem da ću u sebi i vani  ikada sresti istinu.....

Obrazovanje kakvo znamo ne služi više ničemu jer nije KOMPLETNO....

Treba da obrazujemo decu kako da istražuju sebe i svet... treba da ih obrazujemo o zdravoj ishrani... treba da ih orbazujemo o slobodi u životu a ne samo na papiru... treba da ih obrazujemo da budu istraživači i naučnici MA ŠTA RADILI... treba da ih obrazujemo da STVARNO BUDU SVOJI bez obzira kakve su norme društva...

Treba da in ohrabrimo da testiraju život... da za sve što rade nađu praktičnu primenu i način kako da se igraju sa tim....

Ja sam nakon dužeg vremena provedenog u muškoj inženjerskoj okolini razvila osećaj ODBOJNOSTI prema svom tom pompeznom prezentovanju fakulteta kao PLACES OF USEFUL LEARNING...
zato što nisu PLACES OF USEFUL MOTIVATING, USEFUL INSPIRING, USEFUL SOUL SEARCHING, USEFUL MATURING..

i kako reče Sir Richard Brenson:

"Young people need empowerment and encouragement, not sleepless nights worrying about hitting theri exam targets. They need to learn to take risks and not to be afraid of failure. Failure is part of life, especially in business. The key is to learn from it."

Istinski i iskreni EMPOWERMENT i ENCOURAGEMENT su zaboravljeni entiteti u zgradama visokoškolskih ustanova.....














Wednesday, 21 August 2013

Rođendan





Danas punim 29 godina....
Da li sam srećna kao što svi poručuju da budem u svojim ČESTITKAMA?

NE NISAM...

NISAM zato što već 3 godine živim u laži i bežim od sebe i od istine. Već 3 godine glumim ludilo kako tobože radim doktorat a da nisam imala petlje da priznam da radim u okolini koja mi ne prija sa ljudima koji mi ne odgovoraju ni po duhu ni po mentalitetu ni po ličnosti. 

Da raščistim jednu stvar. Ako je NEKO za izlazak iz komforne zone to sam ja.
Često puta sam menjala sredine, zemlje. To nije problem. ALI otići negde i biti ubeđivan da je to MUČENJE, STRESIRANJE sve za tvoje dobro i da ETO život nam ne da ono što volimo nego TAKO udeli pa ti onda to voli.


Prosto rečeno BULSHIT

Da su tako razmišljali Eminem, Jared Leto, Nikola Tesla i mnogi drugi ovaj svet bi bio jedno veoma siromašno mesto.



A ja sam upila ta pravdanja o životu koji drugi siromašni duhom serviraju sebi da bi opravdali svoje postojanje u kome se kriju od najvećih pitanja koje život može da postavi pred bilo koje Biće: 

  1. Ko Sam Ja? 
  1. Koja je moja svrha? 
  1. Zašto radim to što radim?
Tako sam uplovila u mrežu agonije gde sam plutala od pozitivnog stanja uma do činjeničnog stanja besmila sopstvenog postojanja.

Pišem ovde svoj slučaj jer se više ne plašim da priznam da ne znam koji je smisao mog postojanja niti svrha, da ne znam šta hoću da radim, da sam sebe urnisala lažnim verovanjima o sebi i tome KOLIKO NE VREDIM jer činjenica je da uglavnom gde god odemo drugi mere našu vrednost u srazmeri sa tim koliko smo im korisni i koliko ispunjavamo ono što JE NJIMA BITNO.

A niko se ne pita šta je DUHU bitno i kakav unutrašnji život neko ima. NE...Jer je većina naučila da stavi MASKU po potrebi da PLASIRA svoj self image u svet.




Svaki red koji se niže ovde nije zarad toga da bi izazvao sažaljenje ili da kukam. NE. Ali stvari se trebaju nazvati onako kako jesu i čovek treba priznati tu gde jeste u svojoj životnoj situaciji. 

Oni koji me VIDE i koji pročitaju ovo će znati da se trenutno dešava najveći požar laži u mojoj Duši gde jedna žena ima petlje da progovori o tome kako se oseća i da progovori o onome sa čime većina žena, muškaraca ode svako veče na spavanja a čemu okrene leđa i neće da se suoči. 

A to je ŠTA IMA SMISLA RADITI U OVOM ŽIVOTU A ŠTA NEMA SMISLA RADITI U OVOME ŽIVOTU? 

ČIJI ŽIVOT JA TO ŽIVIM I STAZA KOJOM HODAM DA LI JE MOJA, DA LI JE AUTENTIČNA ILI SAM SAMO POSLEDICA OČEKIVANJA DRUŠTVA, NAMETNUTE IDEJE USPEHA I POSLEDICA EMOCIONALNOG USLOVLJAVNJA KOJIM SU ME RODITELJI TAKO BOGATO ISTRIPOVALI OD MALENA?

NE... izgleda da je lakše provesti čitav život u konformizmu, lažnom individualizmu i nagrizanju ovih pitanja koja tako kao utvare pokušavaju da dobace svoj glas iz dubina nesvesnog.



Moje trogodišnje iskustvo u Glasgowu vrtenja oko nečega što me ne interesuje u samolaganja da će SUTRA doneti rešenje mi je donelo hrabrost da sve ovo iznesem i da GLASNO VIKNEM SVE OVO..

Neki će reći da se tripujem, da sam fanatik da je život lep. Ne kažem da život nije lep. Život je predivan kada čovek ŽIVI  u miru sa sobom i kosmičkom moralu i integritetu ostvarivanja SVOJIH SNOVA.



Život je tada PREDIVAN bilo da je ispunjen izazovima, preprekama, bilo da je ispunjen najvećim spodobama koje nečiji Um može da kreira. Predivan je jer se TAJ ko živi tako DAJE BEZREZERVNO, BEZ  sumnje za ono što ZNA DA  JESTE NJEGOVA SRŽ, za ono što zna da će doneti viši smisao i sebi i drugima.

E a pošto ja živim u laži i ideji da ETO tako to treba, treba diploma (SEE THE PHOTO and you can find more here http://skr.rs/diploma) živim u laži da NE UMEM I DA NISAM SPOSOBNA... živim u laži koja je posledica tuđih verovanja o meni jer sam se vodila SPOLJNIM FAKTORIMA da bih spoznala sebe jer nisam umela bolje... jer nisam kreirala uporište o svojoj samovrednosti od malene pa sam bila bacana raznoranim UMNIM VETROVIMA drugih živih entiteta....


A  ti entieti, ti ljudi su jako naivni, Misle da će sakrivena misao, uvreda itd ostati neopažena....licimera ima svuda. A i ne znaju kakvu štetu čine sebi i svetu. Buduće generacije će to zvati energetsko silovanje..... 

Doduše neko bi sada rekao SVE JE TO ŽIVOTNA ŠKOLA, TO SU SVE UČITELJI... ajd sada da imamo učitelje koji ZNAJU svoj smisao i jačinu života pa nek nas oni uče šta život jeste a ne da nam po školskim institucijama bilo gde u svetu deluju ljudi koji ni sami ne znaju ko su ni šta hoće....

Simbolično dok pišem ove redove koje poklanjam sebi za ovaj 29ti rođendan kao oslobođenje onog koji pati i koji je bio vezan svojim konceptima i koji je bio vezan svojim self imagom NEUSPEŠNOG,  slušam glavnu muzičku temu iz poslednjeg filma o Betmenu: The Dark Knight Rises (http://skr.rs/DarkKnight).


 I kako se otvaram i ispisujem svaku reč osećam se slobodnije. Slobodno od pretvaranja i umišljanja da samnom nešto nije u redu. Slobodno od ideje da su moja ličnost i moje težnje duha nerazumne i nepotrebne. NIJE ISTINA.
Zato donosim sebi oslobođenje red po red i samim tim donosim promenu jer se više ne opirem da priznam u kakvoj sam životnoj poziciji niti težim da je sakrijem. 
OD KOGA VIŠE DA JE KRIJEM? OD ONOG ŠTO IONAKO VIDI SVAKO SRCE?

Šta još?

 Dan pred rođendan sam provela u frustraciji plača jer Um kao ograničen entitet ne vidi rešenje a ono što treba da dovršim ovde nema smisla. Tako da se sve svodi na osećaj ludaka koji kada kulminira ima da donese ultimativnu Fenix promenu.

Takođe, vidim puno ljudi oko svoje generacije koji idu standardnim koracima uspeha.škola, posao, deca... 



Da li je to SVE

Duša mi govori da NIJE. Svaki atom mog bića mi govori DA NIJE. Skontala sam to  da mnogi od ovih koji trpaju najesencijalnija pitanja pod  jastuk kada odu na spavanje često se reše da imaju decu i onda pravdaju svaku svoju muku i nezadovoljstvo decom. Znam da neću ni to da radim. To je TEK SEBIČNO... da novim bićima prebacujem krivicu za svoj besmilen život koji pravdam njima dok ne  odu... A kada odu onda naiđe da takozvana kriza srednji godina i onda kao WHAT THE HELL DID I DO WITH MY LIFE?


Sve ovo mi leži na srcu na Duši već odavno a oni koji nisu iste Dubine kao ja ili oni koji se i dalje bave svojom prezentacijom  u ovaj svet površnih težnji i tako dresiranog načina ophođenja neće skontati ama ni reč i pomisliće da idem kroz nervni slom. 

MADA... nervni slom i nije tako loša stvar. On označava raspad sistema na kome se temelji lažna i ograničena ideja ličnosti.


A i zar je bitno!  Hahaahhahha...NIJE! Što više njih me vidi kao ludaka to bolje... znači da sam na svom putu iako nemam pojma kuda vodi.  Ili da citiram nešto iz Legend of the Falls filma:

"Some people hear their own inner voices with great clearness and they live by what they hear. Such people become crazy, or they become legends."


Bivši bubnjar Nirvane Dave Grohl  je poručio u svom  Keynote speech at South By Southwest ( http://skr.rs/DaveGrohl ) 2013.u aprilu ove godine da kada je napokon krenuo da svira i da vežba gitaru sam u svojoj sobi dok je bio u srednjoj školi : „I have finally found my voice... and that was ALL i needed to survive... I liked  my new voice  ’cause no matter how bad it sounded it was MINE... there was nobody there to tell me what was right or what was wrong, so THERE WAS NO RIGHT OR WRONG“.



Predugo sam se bavila sa "RIGHT AND WRONG", sa gušenjem sopstvenog izražavanja u strahu od odbacivanja i toga da ću biti viđena kao neuspeh. SADA  znam da je najveći neuspeh ugušiti sopstveni glas istine i sopstvene potrebe i sopstvenu autentičnost zarad gomile tako degutantnih društveno prihvatljivih normi i koncepata.... koji itekako nisu prihvatljivi za svakog ko hoće da živi iz srži onoga što jeste a ne onoga što se traži da bude....Više niko ne sme da bude ispred mojih potreba …. Ispred mojih snova … ispred mog unutrašnjeg stanja sreće.....

Pitanje ostaje svima vama koji budete čitali ovo: Da li ćemo nastaviti da recikliramo naše nade u sutra ili ćemo biti hrabri da priznamo SEBI SVE ŠTO NAS MUČI, SVE ŠTO NAM JEDE ŽIVOT IZNUTRA i da li ćemo biti hrabri da krenemo ka SEBI a ne ka PROGRAMIRANOM načinu postojanja... jer to je i jedina revolucija koja treba ovom svetu: ispoljavanje originalnih i kreativnih pojedinaca koji nisu konformisti a opet nisu ni anarhisti....

Ovaj Tamni Vitez koji ovo piše će kad tad naći način da se ispolji jako i moćno kao veličina koja jeste a ne kao nespobna individua u koju je verovao godinama da jeste........



NARAVUČENIJE: 

Ponosim se ovim što je napisano jer je MOJE, jer je LIČNO, jer nije COPY PASTE, jer NIJE društveno prihvatljivo, jer nije ono što bi bilo ko očekivao od mene.

Istina je da ne znam gde ću i  nemam plan osim osećaja koji me vodi iznutra...
Istina je da sam skoro bankrot i da  ne znam šta će biti ni za mesec dana...
Šta god da bude najbitnije da  sam napokon ŽIVA I SVOJA i što znam šta me koči a to je dovoljno da istrajem...

SA OVIM TEXTOM POKLANJAM SEBI POKLON ISTINE OD  SADA PA ZA SVAKI NOVI DAN I SVAKI ROĐENDAN KOJI DOĐE JER SVAKI DAN JE MOJ DAN A SVAKI ROĐENDAN SUMIRA ONO ŠTO ŽIVIM.

PA NEKA BAREM SUMA BUDE MOJA I NIČIJA VIŠE.





Wednesday, 7 August 2013

JA VREDIM, JA SAM SPOSOBNA, JA SAM ORGANIZOVANA, JA SAM....... DA LI SAM?

Situacija danas. Govorim sebi afirmativno:

  1. JA SAM VREDNA
  2. JA SAM SPOSOBNA
  3. JA SAM ORGANIZOVANA
I umesto odjeka samozadovoljstva, nešto unutra viče i buni se energetski sa KAKO LAŽEŠ ZNAŠ DA NISI....
"Otkud sada ovakvo uverenje? " je sledeće što sam čula  sebi da bih se napokon suočila sa svim što živi u mojoj kući...

ODGOVOR:

To su tuđa uverenja o meni koja sam ja prihvatila kao svoja... o tome se radi.
Drugi su me videli kao NEorganizovanu i NEvrednu jer nisam ispunjavala NJIHOVA očekivanja oko zadataka koji mene nisu ni interesovali  jer nisu imali nikakvog smisla... samo TADA nisam imala hrabrosti da to priznam nego sam i sama glumila "dobru i poslušnu" devojčicu sa svojih 25, 26, 27, 28....

Taj energetski obrazac NJIHOVOG viđenja mene sam usvojila kao SVOJ a to su inače ONI pokupili kao obrazac svoje ličnosti od svojih roditelja prema samom sebi.
Onda su nastavili da ga projektuju na druge jer je to jedini način da se osete DOBRO u odnosu na sebe izbegavajući samouništenje u kratkom vremenskom periodu.
Takve ljude mi danas zovemo uspešnim i ambicioznim... takve koji seju devaluaciju ljudske Duše pri svakom koraku.

Nije da ja nisam bila vredna ili da nisam bila organizovana već taj TUĐI cilj oko doktorata nije bio JASAN niti je bio SMISLEN i ni u kom  slučaju nije podržavao vrednosti mog Bića i samim tim se dizao OTPOR u meni prema svemu. 

Akademska okolina kao i relativno svaka druga radna okolina  nije na visokom socijalnom i emocionalnom stupnju razvoja da SHVATI mehanizme funkcionisanja pojedinca pa jedino što može jeste da nastavi da prećutno osuđuje druge kao što su sami bili osuđivani i da svoje đubre iz podsvesti  neumorno sipa u tuđu podsvest i svest empatične osobe koja je jako osetljiva za puls života i sve što on nosi.

Pandorina vrata kad se otvore najteže padnu na teret onoga koji kao Isus skuplja tuđa nedela i tuđe nerešene probleme...
 I dok se tako juri za SPOLJNIM nagradama i lažnim satisfakcijama Ega i fragmentirane ličnosti, simbolično Isus je opet žrtvovan kao pojedinac koji nosi najveće vrednosti ljudske empatije dok primitivni pojedinci gmižu SAMO za novcem, statusom gazeći po tuđim kičmama a da nisu ni svesni.... bivajući u spoljnoj formi FINOGA i USLUŽNOG dok njihov unutrašnji svet kao zbir UVERENJA, ISKUSTAVA, OTPORA jeste HAOS sejan u tišini ili rečima gde god se stigne da bi se na taj način neodgovorno relaxirao.

DOSTA JE.
Šipka u glavu barem rečima je sledeći moj korak za sve laži u koje su me nabedili da poverujem i ostavili me da trunem  u samoobmani svoje veličine, gde je JEDINO moj veličanstveni Duh pokušavao da me uzdigne godinama unazad svojim vizijama, čistim težnjama kreativne životne sile počevši od roditeljskog okruženja i  svakog drugog obrazovnog gde su roditelji zamenjeni novim uglavnom lažnim i ispraznim autoritetima koji obaraju svojim komplexima mladu inovativnu gradivnu silu kao  izniklu prolećnu travu đonom svog u Duhu u Univerzumu neobrazovanog Uma.

Takvi ljudi i dalje ne znaju sebe i nisu spoznali svoje kvalitete i zato rade besomučno gubeći se u radoholičarstvu kao supstituciji za osećaj lične vrednosti... onaj koji zna sebe ne mora nikome ništa da dokazuje niti da gradi svoj outstanding self image preko krcanja drugih. Eto to je istina u ovoj ravni bi-polariteta.
DOSTA JE PRIMITIVIZMA